-Društvo i sistem su ostali i dalje zatvoreni za žene. Ženski resursi se troše permanentno i zato mi nemamo ni autentičnu ni nezavisnu žensku misao, jer, da biste se bavili naukom ili bilo čim, vi morate imati vrijeme, morate biti egzistencijalno obezbijeđeni, poručila je Ervina Dabižinović, doktorka rodnih studija članica Centra za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“ Kotor, predstavljajući svoj doktorski rad „Diskursi o ženama Boke kotorske 1815-2015“, koji je nedavno odbranila na Univerzitetu u Novom Sadu. Objasnila je publici u Muzičkoj sali Kulturnog centra „Nikola Đurković“ u Kotoru da žene kod nas mogu da pišu samo „u izbjeglištvu“, misleći pritom na termin od 1 do 4 sata ujutru, u okviru kojeg je ona tokom dvije godine prikupljala i analizirala podatke.
-Ovo je tekst od četiri stotine stranica o nečemu o čemu sam do prije par godina mislila da nema gotovo ništa. Podaci izneseni u ovoj tezi su prvi put na jednom mjestu, objasnila je i dodala da nije bilo lako posmatrati period od dvjesta godina, koji je određen rođenjem jedne žene i životima žena u kontinuitetu do danas. U tih 200 godina na međunarodnom i našem planu desili su se značajni istorijski, politički i ekonomski događaji, koje je posmatrala stalno paralelno i komparativno. Ako se nešto desilo u svijetu - kako se to odrazilo „u talasima“ ne samo na prostoru Balkana i bivše Jugoslavije, nego na maloj teritoriji Boke kotorske.
U analizi podataka koristila je metod životne priče, metod intersekcionalnosti i analizu diskursa, pri čemu je Rod u diskursu i jeziku označen kao kategorija znanja o polnoj razlici koju proizvodi kulturni i društveni ljudski odnos.
-Namjera mi je bila da u tom periodu razumijem društveno-politički kontekst u kojem su te žene živjele, da vidim kako su žene prošle kroz razne političke i državne okvire, koja je bila njihova pozicija, šta su one tada radile, čime su se bavile, šta su morala i šta su željele da urade, šta su mogle da izaberu da urade. Pitala sam o društvenoj sudbini žena, koje su dale doprinos razvoju ovoga prostora, posmatrano kroz procese emancipacije i modernosti. Proces emancipacije je proces osvajanja lične slobode, a ja sam tragala za ženama koje su imale tu ličnu slobodu da daju ovom prostoru doprinos, koji je potpuno nevidljiv, da se o njemu ništa ne zna. U obrazovnom sistemu Crne Gore neophodno je da ljudi imaju u vidu sve ove podatke, koji su predstavljeni u radu, kazala je autorka.
Svoje mjesto u doktorskoj tezi našle su: Ana Marija Marović, Olga Komnenović, Darinka Kvekić Petrović, Ida Verona, Emilija Stefanović Lipovac, Antica Dabinović Madžar, Divna Veković, Vida Matjan, Katica Muk, Lidija Jovanović, zatom „Pet Danica“ - Danica Kosić, Danica Bojanić,Danica Đurović, Danica Popivoda, Danica Tomašević, te naše savremenice Marija Crnić Pejović, Mileva Filipović, Ljubomirka Ljupka Kovačević, Slađana Vučićević, Lenka Blehova Čelebić, Sanja Bauk, Paula Petričević i Fatima Naza. Posebnu pažnju posvetila je analizi ženskih udruženja od 1923. do 2015. godine -Kolo srpskih sestara, AFŽ za Crnu Goru i Boku, RIZA - Udruženje žena Bijele i ANIMA, te ženskih časopisa - Kalendar KSS 1906-1915 i 1921-1941, Naša žena 1943-1975. i ŽINEC, 2001-2012 i „Pressjek” 2001-2012 u izdanju Anime.
Podsjećajući na humane vrijednosti povodom Dana pobjede nad fašizmom, dan koji je Dabižinovićeva, zbog svoje ljevičarske opredijeljenosti ciljano odabrala za predstavljanje doktorata, prisutne je ispred „Anime“ pozdravila Ljupka Kovačević, koja je predstavila Ervinu Dabižinović kao feministkinju, antifašistkinju, mirovnjakinju i kao „našu drugaricu“. Primijetila je da je prvoj doktorki rodnih studija u Crnoj Gori bilo mnogo teže raditi „sa margine“, jer joj nisu bili otvoreni „glavni tokovi“, bez pomoći državnih institucija, uz otpor i nerazumijevanje, spoticanje...Autorka je zahvalila koleginicama i prijateljicama iz Anime, Fondaciji Rekonstrukcija- ženski fond iz Beograda, Mileniji Vračar iz Centralne biblioteke Đurađ Crnojević na dokumentaciji i prilozima, Ani Popović na pomoći u prikupljanju arhivske građe u Muzeju grada Perasta i Ružici Mirković na nesebičnoj prijateljskoj podršci i pomoći. Takođe, zahvalnost je uputila i Anici Radan, Biljani Gligorić i dr Svenki Savić, profesorki emerita za podršku i nastojanje da završi doktorsku tezu.M.D.P.

Dvije godine predanog rada

Ervina Dabižinović je naglasila da „margina” u njenom doktoratu prelazi granice teritorijalnosti Boke kotorske i regiona i nacionalnog i internacionalnog nivoa, zato što se radi o ženama koje su svojim životima i svojim doprinosom zapravo sve to.
– Jedino što sam ja radila, zapravo je da sam skupljala informacije do kojih nije bilo tako lako doći. Nekad je to bio arhivski dokument, nekad samo jedna rečenica, nekad samo jedna stranica. Istraživanje je trajalo dvije godine (o tome se može napisati posebna knjiga), ali sam došla do prvog nivoa: da ostavljam nekome ko dolazi poslije mene bazu, osnovu informacija, znanja, činjenica, za kojim on/a neće proći sva skrovita, hladna, odbojna mjesta, s obzirom da je traganje za informacijama o ženama bilo takvo da sam se ponekad pitala odakle mi samo ta upornost i smjelost.